Čovjek i umjetnost

petak, 04.06.2010.

A što s umjetnosti?


- Nekidan razgovaram s prijateljicom na stepenicama kod semafora gdje obično sjedimo i razglabamo o svakojakim glupostima prije nego što se rastanemo. Ovaj put smo se dotakle čovjeka kao „posebne“ životinjske rase. I upravo je tu nastala dilema; ja sam se držala ovog životinjske rase dok se ona držala onog posebne. I kako to u raspravama obično i biva, ona je pokušavala uvjeriti mene u svoje, a ja nju u svoje. To sada, jesmo li došle na zelenu granu nije ni bitno. No, ono na čemu sam zastala bilo je jedno njeno pitanje koje je dovelo u pitanje sve moje argumente.
Naime, ona je tvrdila da su ljudi duhovna bića i da kada osjećaju ljubav osjećaju je zbog ljubavi, zbog toga što su ljudi, tvrdeći tako da životinje ne mogu osjetiti ljubav da je ta eventualna privrženost ka drugom članu čopora ili grupe samo nagon. Pošto sam se, ali i dalje se držim, slobodno rečeno, činjenice da su i ljudi životinje, odgovaram joj kako je i kod nas ta ista privrženost ka drugome stvar nagona, jednaka svim sisavcima, od majmuna do mravojeda, samo što smo je imenovali ljubavlju. Na što me ona upita upravo to pitanje koje je zagolicalo moj um: „A što je onda s umjetnosti?“ i doista, što s umjetnosti ako sam u pravu? Jer, mi smo onda jedine životinje koje stvaraju umjetnička djela, razumiju ih i uživaju u njima. Ako krenemo od spiljskih slikarija paleolitika, znamo da je to jedno od vječnih enigmatskih pitanja na koje ne možemo sa sigurnošću dati odgovor, ali gledano iz životinjske perspektive (kako uvijek gledam kada si želim pojednostaviti stvari i dokučiti komplicirano) pokušat ću pronaći valjan odgovor.


Zašto je čovjek počeo slikati?

Kako najranije sačuvane primjere ljudskih slikarija imamo tek iz razdoblja paleolitika, ne možemo znati kada je točno čovjek počeo slikati/crtati, možemo se onda samo pitati zašto je počeo?. Ako sam već konstatirala da je čovjek životinja, onda ga prethodno trebamo analizirati i definirati kako bismo znali s kim imamo posla i tko je to tko ima veze s umjetnošću. Riječ je o živom biću, životinjskoj vrsti, sisavcu, ljudskoj rasi. Čovjek je sisavac koji je stvoren reprodukcijom muškarca i žene/mužjaka i ženke, donesen na svijet kako bi živio, razmnožavao se i umro. Kada razložimo te četiri komponente koje čine čovjekovo postojanje (rođenje, življenje, razmnožavanje i umiranje), možemo vidjeti da su sve logične i uzročno-posljedične. Jer čovjek je dio Prirode, Zemlje (Svemira) koji su logični i uzročno-posljedični. Čak i ako ga usporedimo s bilo kojim proznim djelom možemo vidjeti logiku u redoslijedu; rođenje=uvod > življenje=zaplet > razmnožavanje=vrhunac (čak i simbolika u igri riječi je očita) i umiranje=rasplet, odnosno kraj. I kao što nijedna knjiga ne počinje zbog završetka nego zbog vrhunca, tako ni život ne počinje zbog smrti nego zbog razmnožavanja. Ne kažu uzalud poklonici duhovnog svjetonazora (kao što je moja prijateljica), da je onda Ljubav smisao života, kada je ljubav razmnožavanje. Ta, sam čin reprodukcije nazivamo vođenje ljubavi! Stoga se rađamo da bismo se razmnožili, jer je i samo življenje odnosno odrastanje, odnosno starenje, razmnožavanje naših stanica u tijelu, a sjetimo se da smo počeli od samo dvije stanice pri razmnožavanju odnosno reprodukciji, odnosno vođenju ljubavi naših roditelja. I tako se sve vrti u krug, a krug je, ili kugla, savršena, nema početka i nema kraja, baš kao Svemir i baš kao Bog. Zato ne trebamo tražiti boga u izmišljenim likovima i zamišljati ga kao sijedog mudrog čovjeka s bradom, kada je istina pred nama, u njoj živimo i ona smo. Pogledamo li samo na taj način, vidjet ćemo da religija upravo propovijeda to: Bog je Ljubav, Ljubav je Bog, Bog je oduvijek i zauvijek (kugla) i nalazi se u svima nama. Samo što krivo interpretiramo napisane biblijske riječi i lijevamo si neku telad od zlata pod krinkom religija sa sto imena, a ne vidimo istinu jer joj „stojimo preblizu“. I da sad ne propovijedam o logičnosti svijeta i o prirodnosti boga, u stranu teologija, da vidimo što je s čovjekom i njegovom umjetnosti. Naime, kako smo ustvrdili da je Ljubav, ili ti ga Reprodukcija smisao života, sada nam je lako doći do odgovora o umjetnosti jer znamo da se sve vezano za (uzmimo samo) čovjeka veže za Ljubav odnosno Reprodukciju i da je upravo tu smisao svega. Čovjek se rađa, diše, hrani, pije i sve ostalo što možemo sročiti u preživljavanje/egzistenciju, obavlja radi reprodukcije. Upravo u toj činjenici(!) pronalazimo odgovor i za umjetnost a u prilog tomu ide odabir tema prvih umjetnosti koje je načinio čovjek vlastitom rukom. Niti u Altamiri, niti u Lascauxu ili na bilo kojem drugom nalazištu sa spiljskim slikarijama, paleolitski čovjek nije za temu svojih slikarija uzeo recimo portrete, nego životinje i lov. Zato što slikanje svog portreta ili portreta svoje družice njemu nije značio opstanak a slikanje lova je. Kako smo kroz evoluciju gubili kanđe, dizali se na dvije noge, skratili i zatupili očnjake, tako nam je priroda morala podariti nešto drugo što će nam osigurati opstanak među drugim životinjama, a to je mozak. I dok se mužjak gorile lupa u prsa ričući, daje do znanja ostalim mužjacima u čoporu da je on glavni jer je najsnažniji, homo sapiens se zbog evolucije koja mu je uskratila prirodnu „životinjsku“ snagu ne lupa o prsa i ne šepuri svojom veličinom i snagom u tjelesnom nego u umnom. Nama na vlasti ne treba body-bilder nego uman, pametan čovjek koji će znati donositi dobre odluke pomoću svog intelekta te nam tako kao kolektivu osigurati egzistenciju. Zbog jasnijeg primjera uzimam glavu države, ali naravno da se to odnosi na svakog čovjeka. Tako se paleolitski spiljski čovjek služi bojama i oblicima kako bi naslikao načine lova i proučio anatomiju životinja koje lovi te pomoću slika usavršavao vlastite vještine lova ali i prenosio znanje na svog mladog potomka, budućeg lovca. U spilji Altamira nalazi se slikarija imenom „Ranjeni bizon“, koja upravo svjedoči o tom korištenju uma u preživljavanju; naslikan je bizon sa zabodenom strelicom u nj radi primjera nekom budućem lovcu kako treba oprezno gađati. Pored ranjenog bizona je također naslikan čovjek u ležećem položaju, te time sugerira na lovčevu smrt. U odnosu na čovjeka, bizon je ogromna životinja, i pogodi li ga lovac recimo u nogu, samo će ga razjariti ali ne i ubiti, zbog čega će biti doveden njegov život u opasnost, jer bi ga bizon mogao vrlo vjerojatno napasti i ubiti. Što znači, čovjek je počeo slikati radi vlastite egzistencije/opstanka, a čovjek egzistira radi razmnožavanja/ljubavi. Kažem počeo je tako, ali ako uzmemo u obzir da čovjekom vladaju instinkti i nagoni, nije teško pretpostaviti i razloge bavljenja umjetnošću i do danas. Dovoljno je početi od Ega koji vlada čovjekom radi egzistencije i Erosa koji vlada čovjekom radi reprodukcije i razmislimo li o tim ljudskim nagonima, lako ćemo dobiti odgovor na bilo koje pitanje o vezi između čovjeka i umjetnosti.

04.06.2010. u 01:51 • 2 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  lipanj, 2010  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

umjetnost

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr